Škarica, Dario (1995) Boškovićeva kauzalna tumačenja sjetilnog opažanja. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 21 (41-42). pp. 123-149. ISSN 0350-2791
|
Text
Dario_Skarica_Boskoviceva_kauzalna_tumacenja_sjetilnog_opazanja_Prilozi_1995.pdf - Published Version Download (1MB) | Preview |
Abstract
Postanak ideja stečenih kroz Sjetila Bošković razmatra na više mjesta u raznim svojim raspravama, ali uglavnom u kontekstu nekih drugih, fizikalnih tema, a ne sama sjetilnog opažanja. U Boškovića ne postoji zasebno i sustavno izložena opća teorija postanka ideja stečenih kroz sjetila. Postoje samo pojedina tumačenja tog postanka - i to uglavnom uzgredna, u kontekstu nekih drugih tema. Ovdje ta pojedina tumačenja sažimam u jedinstven model Boškovićeva kauzalnog poimanja sjetilnog opažanja - budući da im svima u temelju leži upravo načelo kauzalnosti. Taj model zatim interpretiram 'oruđem' dvaju skolastičkih nauka: onog o razlici između uVjeta i uzroka i onog o Slučaju. Pri izlaganju tih dvaju nauka služim sc ne samo navodima iz Summa theologica i Summa contra gentiles sv. Tome Akvinskoga nego i navodima iz - koncem sedamnaestoga i početkom osamnaestoga stoljeća veoma utjecajna djela - Philosophia mentis et sensuum isusovca Joannesa Baptiste Ptolcmaeusa. Konzultiram i neka neoskolastička djela (Josephus Gredt O. S. B., Elementa philosophiae Aristotelo- Thomisticae te C. Willems, Institutiones philosophicae). U cjelini, analiza Boškovićevih kauzalnih tumačenja sjetilnog opažanja pokazuje: prvo, da je - prema Boškovićevu pOimanju - pri sjetilnom opažanju posrijedi uvijek neki stjecaj, neka sveza dvaju ili više uzročnih zbivanja - što nam i omogućuje interpretirati ga upravo 'oruđem' skolastičkog nauka o slučaju (taj nauk, naime, razmatra upravo stjecaj dvaju ili više uzročnih zbivanja); drugo, da nam takva interpretacija omogućuje – upravo onako kako to čini i skolastika - razlikovati uzrok od uvjeta, tj. ono uzročno zbivanje koje je sam uzrok opažaja od onog kojim taj opažaj biva doduše uvjetovan, ali ne i prouzročen; treće, da taj uzrok jest upravo uzrok znanja, sjetilo, i da stoga opažanje treba smatrati, u prvom redu, nekim znanjem (nejasnim, nerazgovijetni m, instinktivnim, ako ne diskurzivnim), tj. da, na drugoj strani, samu stvarnost treba smatrati upravo predmetom tog znanja, opažanja, i u tom smislu tek uvjetom bez kojega ono nije moguće, ali ne i samim njegovim uzrokom.
| Item Type: | Article |
|---|---|
| Subjects: | B Philosophy. Psychology. Religion > B Philosophy (General) |
| Depositing User: | Maja Šoštarić |
| Date Deposited: | 06 Oct 2014 10:07 |
| Last Modified: | 06 Oct 2014 10:07 |
| URI: | http://eprints.ifzg.hr/id/eprint/313 |
Actions (login required)
 |
View Item |
