Barbarić, Damir (2002) O mjestu filozofiranja. Prolegomena: časopis za filozofiju, 1 (2). pp. 121-140. ISSN 1333-4395
|
Text
Pro_2002_2_Clanci_Barbaric.pdf - Published Version Download (158kB) | Preview |
Abstract
Članak predstavlja pokušaj izlaganja izvornog smisla Platonove odredbe o čuđenju kao početku filozofije, i to posredstvom kritičkog otklanjanja njezina pretumačenja u Aristotela, zatim kod Stoika, te naposljetku u Spinoze i Hegela. Pritom se podsjeća na rano grčko iskustvo čuđenja kao _______, gdje ono ponajprije znači temeljni ugođaj prisustva onog božanskog, kao i čovjekova sudjelovanja na božanskom. Tomu odgovara uloga koju pri čuđenju ima ono “patetično”, u Platona snažno istaknuta, a u kasnijoj tradiciji potisnuta i zaboravljena. Za Platona čuđenje potječe iz stanja neprevladive filozofske “besputnosti” (_____), koju već Aristotel razumijeva samo još u smislu ishodišta metodski sigurnog napredovanja filozofske znanosti, takva ishodišta koje treba bezuvjetno napustiti. Tematiziranjem Diotimina nauka izloženog u dijalogu Simpozij u članku se, tomu nasuprot “besputnost” određuje kao jedino primjereno “mjesto” pravog filozofiranja, koje treba pod svaku cijenu očuvati i održati otvorenim, kao ono “između” za svjetsku igru besmrtnikâ i smrtnikâ.
| Item Type: | Article |
|---|---|
| Subjects: | B Philosophy. Psychology. Religion > B Philosophy (General) |
| Depositing User: | Maja Šoštarić |
| Date Deposited: | 15 Sep 2014 10:58 |
| Last Modified: | 17 Sep 2014 13:52 |
| URI: | http://eprints.ifzg.hr/id/eprint/33 |
Actions (login required)
 |
View Item |
