Martinović, Ivica (2001) Recepcija Boškovićeve prirodne filozofije u Princetonu (1844-1846). Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 27 (53-54). pp. 147-162. ISSN 0350-2791
|
Text
Recepcija_Boskoviceve_prirodne_filozofije_u_Princetonu_1844_1846_Prilozi_2001.pdf - Published Version Download (464kB) | Preview |
Abstract
Na odnos Josepha Henryja prema Boškovićevoj prirodnoj filozofiji tijekom triju posljednjih godina njegove profesure u Princetonu (1844–1846) upućuju tri izvora: učenjakova knjižnica, znanstvena korespondencija i završni pismeni ispit iz prirodne filozofije. Henry je u svojoj knjižnici posjedovao A System of Mechanical Philosophy (1822) Johna Robisona, koji u prvom svesku uključuje najopširniji prikaz Boškovićeve prirodne filozofije objavljen u Škotskoj u prvoj polovici 19. stoljeća. Robisonovo je djelo Amerikanac pomno proučio i iz njega u svoju »Somatologiju« preuzeo pokuse koji dokazuju naizmjenično djelovanje privlačne i odbojne sile. Dok je pisao Syllabus of Lectures in Physics, Henry je početne dijelove rukopisa slao na kritičku ocjenu Lewisu R. Gibbesu. Upravo je djelovanje odbojne sile i naizmjenično djelovanje privlačne i odbojne sile bilo predmet Gibbesovih primjedaba Henryjevu priručniku. Jedan drugi korespondent, Daniel B. Smith, vjerojatno pod Faradayevim utjecajem, uvjeravao je početkom 1846. Henryja da _e u fizici, kako budu napredovala istraživanja, ostati samo jedna veličina – sila, a Boškovićeva teorija sila pružit će jedino tumačenje sila u prirodi. Pri samom kraju svoje profesure u Princetonu, prije nego je postao tajnikom u Smithsonian Institution, Henry je u završni pismeni ispit iz prirodne filozofije uključio i pitanje o Boškovićevoj teoriji kao pitanje iz somatologije. Taj podatak potječe iz dnevnika jednog Henryjeva studenta. Službena dokumentacija o ispitima iz toga razdoblja nije očuvana. Tri spomenuta izvora otkrivaju tri različita oblika recepcije Boškovićeve prirodne filozofije u Henryja: lektira boškovićevca Robisona, boškovićevske teme u Henryjevih korespondenata i izravni spomen Boškovićeve teorije u pismenom ispitu u Princetonu. Uz to, usporedbom Henryjeva i Boškovićeva pristupa prirodnoj filozofiji polučuju se i drukčije vrijednosne odredbe. Među njihovim izlaganjima prirodne filozofije može se ustanoviti strukturalna sličnost. Tradicionalno uvodno poglavlje prirodne filozofije, najčešće naslovljeno principia corporum, u Boškovića je preraslo u teoriju sila (lat. theoria virium) koja tumači sastav i svojstva tvari, a u Henryja u somatologiju sa srodnim temama. Ta strukturalna sličnost ne isključuje razlike u važnim pitanjima: definicija gibljivosti, dokazivost principa inercije, stajalište prema živim silama i teorijsko obrazloženje magnetizma.
| Item Type: | Article |
|---|---|
| Subjects: | B Philosophy. Psychology. Religion > B Philosophy (General) |
| Depositing User: | Maja Šoštarić |
| Date Deposited: | 15 Oct 2014 13:15 |
| Last Modified: | 15 Oct 2014 13:15 |
| URI: | http://eprints.ifzg.hr/id/eprint/357 |
Actions (login required)
 |
View Item |
