Martinović, Ivica (1993) Ontički red u opisima Hermana Dalmatina. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 19 (37-38). pp. 9-30. ISSN 0350-2791
|
Text
Ivica_Martinovic_Onticki_red_u_opisima_Hermana_Dalmatina_Prilozi_1993.pdf - Published Version Download (541kB) | Preview |
Abstract
U rukopisu De essentiis (Beziers, 1143) Herman Dalmatin (Hermannus Secundus, prva polovina dvanaestog stoljeća) uveo je i obrazložio svoj izvorni redoslijed biti: uzrok, kretanje, mjesto, vrijeme, odnošaj. Od srednjovjekovnih popisa i razvrstavanja biti, što su mu prethodili, taj se redoslijed razlikuje po hermeneutičkom krugu: »da bi se ono što je izloženo utemeljilo iz ejeline« (e. 7,8). Prva je knjiga Hermanova rukopisa u cijelosti posvećena uzroku kao prvoj biti. Ona sadrži temeljni opis ontičkoga reda esse - essentia - genitura s kojim se Herman Dalmatin odvojio od Boecijeva predloška. U daljnjim ontološkim varijacijama Herman je obogaćivao pojam uzroka novim sadržajima. Osobito je bio uspješan kad je u nizu ontičkih opreka suočio uzrok s posljedicom (causa genitrix - genitum, conditor - condita, unus - opus eius, auctor - subiectum, creator - creata, opiJex - opus). U Hermanovim opisima ontičkoga reda značenje nekih od spomenutih izričaja tek je natuknuto, ali je zato nekima značenje produbljeno do izvornih uvida. Razglabajući o Aristotelovu iskazu što je prvotno spram ostaloga po redoslijedu u bitku, Herman Dalmatin se između Aristotelova dokaza i Boecijevih tumačenja i oprimjerenja odlučio za promišljanje Aristotelova iskaza, obogativši svoj pristup spoznajom koju je usvojio prevodeći Abu Ma'sharovo djelo Introductorium in astronomiam. Kad je pokušao jezgrovito opisati prvi uzrok kao stvoritelja, onda je, protivno Platonovu opisu demiurga u Timeju, zaključio da je stvoritelja dovoljno opisati predikatom »semper esse«, a nije se kao Platon pozivao na Božju dobrotu iz koje slijedi dobrota i uređenost stvoriteljeva djela. Važnim razlikovanjem između stvaranja i rađanja tankoćutno se odvojio od Abu Ma'sharove predodžbe o umjetniku, priboru i djelu, pa uveo dvodiobu tvornoga uzroka po vrsnoći. U istraživanjima tvornoga uzroka Herman se suočio s platonovskim, aristotelovskim i hermetičkim naukom o uzroku, osobito u Boecijevim prijevodima i tumačenjima Aristotelovih djela, Boecijevu djelu De arithmetica i Abu Ma'sharovu djelu Introductorium in astronomiam kao dragocjenim posrednicima antičkoga duhovno&. naslijeđa za vrijeme svoga školovanja u Francuskoj i u vrijeme prevoditeljskoga rada u Španjolskoj. Zahvaljujući ili unatoč eklektičkom pristupu, Herman Dalmatin je u prvoj knjizi rasprave De essentiis dosegnuo izvorne ishode u umovanju o uzroku. Članku je pridodan »Tematski pregled prve knjige De essentiis«.
| Item Type: | Article |
|---|---|
| Subjects: | B Philosophy. Psychology. Religion > B Philosophy (General) |
| Depositing User: | Maja Šoštarić |
| Date Deposited: | 15 Oct 2014 13:18 |
| Last Modified: | 15 Oct 2014 13:18 |
| URI: | http://eprints.ifzg.hr/id/eprint/358 |
Actions (login required)
 |
View Item |
