Boškovićevci na hrvatskim filozofskim učilištima od 1770. do 1834.

Martinović, Ivica (2008) Boškovićevci na hrvatskim filozofskim učilištima od 1770. do 1834. Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 34 (67-68). pp. 121-216. ISSN 0350-2791

Preview

Text 10_Martinovic.pdf - Published Version Download (767kB) | Preview

Abstract

Na temelju sustavnoga istraživanja tezarija javno branjenih na hrvatskim filozofskim učilištima od 1745. do 1844. utjecaj Boškovićeve prirodne filozofije ustanovljen je u 51 tezariju, a popis boškovićevaca među profesorima na hrvatskim filozofskim učilištima sada sadržava 19 imena: tri isusovca, dva pavlina, devet franjevaca, jedan profesor na Riječkoj akademiji i četiri profesora na Zagrebačkoj akademiji. Ti su tezariji proučeni s obzirom na ključne Boškovićeve filozofeme: teoriju silā, nauk o počelima tijelā, nauk o prostoru i vremenu, gledište o inerciji, primjenu teorije silā na opća svojstva tijelā i kemijske operacije, odnos prema Newtonovim zakonima gibanja i prema Newtonovu zakonu opće gravitacije te na tvrdnje o naravi svjetlosti, vatre, elektriciteta i magnetizma. U njima je usporedno istražena uporaba Boškovićeva filozofskog nazivlja. Prvi su put uopće obrađeni tezariji: Antuna Pilippena iz 1770, Mirka Mihalja iz 1772, Kandida Šošterića iz 1774, Aleksandra Tomikovića i Luigija de Capuana iz 1776, Antuna Kukeca iz 1780, Terencijana Buberleéa i Andrije Zerarda Švagelja iz 1781, Antuna Šuflaja iz 1807, 1812, 1818, 1828. i 1829. Te Kerubina Csepregyja iz 1809. Boškovića je prvi među isusovcima slijedio Antun Pilippen 1770. u Zagrebu, među pavlinima Kandid Šošterić 1774. u Čakovcu, među franjevcima Aleksandar Tomiković 1776. u Baji, na Riječkoj akademiji Luigi de Capuano 1776, a na Zagrebačkoj akademiji Antun Kukec bar od 1780. Prvi tezarij s odjekom Boškovićeve teorije silā objavio je Antun Pilippen 1770, a posljednji Antun Šuflaj 1829. godine. Šuflaj je objavio čak 19 tezarija s boškovićevskim tezama. Utjecaj Boškovićeve teorije silā redovito je zabilježen u tezarijima iz opće fizike, a puno rjeđe u tezarijima iz posebne fizike. Metafiziku su, u skladu s Boškovićevim naukom o počelima tijelā i prostoru, izlagala samo tri profesora: Mirko Mihalj 1772. u Zagrebu, Terencijan Buberleé 1781. u Požegi i Kerubin Csepregy 1809. u Varaždinu. Dvije su tradicije u izlaganju Boškovićeve teorije silā prekinute odlukama vlasti: među isusovcima u Zagrebačkom kolegiju 1773. i među franjevcima u Provinciji sv. Ivana Kapistranskoga 1783. Po kontinuitetu u naučavanju Boškovićeve prirodne filozofije među hrvatskim filozofskim učilištima prednjači Kraljevska akademija znanostī u Zagrebu (Regia Academia scientiarum Zagrabiensis), državno učilište utemeljeno 1776. godine, na kojem su Antun Kukec, Juraj Šug, Gabrijel Valečić i Antun Šuflaj ostvarili neprekinutu pedesetogodišnju tradiciju predavanja fizike, koja je uključivala dva temeljna Boškovićeva filozofema: nauk o neprotežnim supstancijama ili bićima kao metafizičkim počelima tijelā, dakle uz izbjegavanje izvornih Boškovićevih nazivaka, i zakon uzajamnih sila.

Item Type:	Article
Subjects:	B Philosophy. Psychology. Religion > B Philosophy (General)
Depositing User:	Maja Šoštarić
Date Deposited:	20 Oct 2014 10:30
Last Modified:	20 Oct 2014 10:30
URI:	http://eprints.ifzg.hr/id/eprint/360

Actions (login required)

View Item