Banić-Pajnić, Erna (1993) Matematika i ljudska sreća (prema Federiku Grisogonu). Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, 19 (37-38). pp. 57-73. ISSN 0350-2791
|
Text
Erna_Banic_Pajnic_Matematika_i_ljudska_sreca_prema_Federiku_Grisogonu_Prilozi_1993.pdf - Published Version Download (487kB) | Preview |
Abstract
I Federik Grisogono poput mnogih drugih humanističkorenesansnih filozofa piše spis o ljudskoj sreći (»De humana felicitate«). Pritom u njega u rješavanju pitanja ljudske sreće možemo konstatirati upravo tipični humanistički pomak ponajprije u tom smislu što on raspravljajući o ljudskoj sreći, raspravlja zapravo o različitim oblicima ljudskog znanja s obzirom na to koliko doprinose reći čovjeka. Tako se sad rasprava o sreći vodi kao rasprava o oblicima spoznaje, oblicima znanja. Kao drugi značajan moment u Grisogona uočavamo postavljanje pitanja o relaciji ljudske sreće spram jednog specifičnog pOdručja znanja - matematike. To je pitanje u njega utoliko intrigantnije što o matematici u dva svoja spisa (u gore spomenutom spisu i spisu »Speculum astronomiae«) iznosi različite, čak i oprečne stavove. Na temelju komparativne analize stavova u oba spisa proizlazi: a) da u spisu »Speculum ... « s jedne strane matematiku gotovo izjednačuje s astrologijom (ukoliko tvrdi da ova »prezentnim čini prošlo, sadašnje i buduće«) te da je b) smatra »najtočnijim uvidom u zbilju«, podređujući joj gotovo sva područja znanja pa i astrologiju i drži je za najvišu znanost po kojoj smo slični Bogu (koji je i sam podređen broju). U spisu »De humana felicitate« Grisogono međutim izričito negira to, da bi bilo koje od područja kvadrivija doprinosi lo ljudskoj sreći. Istovremeno u tom spisu glorificira astrologiju kao ono područje znanja koje od svih ljudski stečenih znanosti (koje strogo razgraničuje prema božanski stečenom znanju) najvećma usavršava i usrećuje čovjeka. Glavni argument je pritom taj da ona najviše koristi čovjeku ukoliko omogućuje predviđanje i na temelju toga djelovanje (koje po njemu, napose u medicini, uključuje još specifičan vid magijskog). Tako se u Grisogonovu opisu astrologije susrećemo sa zamecima ideje primijenjene znanosti i kao one što najvećma koristi čovjeku i stoga predstavlja za nj najviše dobro. Upravo odmjeravajući prema doprinosu sreći čovjeka iz svih područja koja potpadaju pod ili uključuju matematiku izdvaja on astrologiju zbog mogućnosti predviđanja. Iz takva stava Grisogonova spram područja koja se temelje na matematičkom dade se razabrati to da se ovdje nalazimo na jednom duhovnopovijesnom raskrižju u svezi s kojim se i nama današnjima svagda iznova postavlja pitanje: da li je bilo i da li jest moguće da čovjek »istražuje tajne prirode i da ih (ukoliko su dobre) podvrgne sebi na korist« kako to hoće Grisogono, da dakle efikasno djeluje na zbilju i bez posvemašnjeg matematiziranja zbilje (podređivanja svega broju). Na to pitanje, međutim, tek valja tražiti odgovor a ovim smo prilogom htjeli tek pripomoći u traženju toga odgovora.
| Item Type: | Article |
|---|---|
| Subjects: | B Philosophy. Psychology. Religion > B Philosophy (General) |
| Depositing User: | Maja Šoštarić |
| Date Deposited: | 22 Sep 2014 11:48 |
| Last Modified: | 22 Sep 2014 11:48 |
| URI: | http://eprints.ifzg.hr/id/eprint/137 |
Actions (login required)
 |
View Item |
